Neka pitanja i odgovori

Kako imam opširnu konverzaciju s ljubiteljima lula iz cijelog svijeta, a često se pojavljuju ista ili slična pitanja, probati ću u ovom kratkom tekstu odgovoriti na njih.

P: Koja je razlika u pušenju između zlatne, bakrene i crne morte?
Razlike zapravo i nema. Prema mojim iskustvima, i iskustvima mojih prijatelja lulaša, nas tri bliska prijatelja iz kluba imamo zajednički lulaški staž od cca 100 godina 😉 , kvaliteta materijala je praktično identična. Ukoliko je komad stajao u vodi duže od tisuću godina (zamislite što se dešavalo u povijesti prije tisuću godina 😉 ) je dovoljno da voda ispere sve tanine, smole i ostale sastojke iz drveta, i da drvo postane neutralno, idealan materijal za lule.

P: Koja je boje morte najbolji materijal za izradu lula?
Po mojem iskustvu bakrena morta je najtvrđa i najlakše se dade dovesti do visokog sjaja, ukoliko se polira. Meni lično i najljepši materijal. Naravno da to zavisi i od dijela stabla. Najbolji dio stabla je korijen, ali je nekako udomaćeno koristiti druge dijelove radi strukture drveta, godova, kako bi se dobio zadovoljavajući efekt. Iz meni nepoznatih razloga, većina krivo smatraju da je crna (jer je najstarija) najbolji materijal za izradu lula. Crna morta, naravno ne svi nego neki komadi, pokazuju određeni stupanj degradacije.

P: Zašto postoje razlike u boji morte?
Zavisi na kakvom je mjestu drvo završilo u vodi. Ne može se direktno i isključivo povezati boja morte samo s starošću, već zavisi i o načinu kako je drvo „sazrijevalo“. Ukoliko je bilo u mulju, ilovači ili nakupinama punim minerala, željeza na primjer, drvo je tamnije obojano nego drvo koje je svoj vijek odležalo samo u šljunku. Drugo zavisi i o dijelu drveta. Debela stabla, u svojoj sredini, nikada ne poprime potpuno tamnu boju, za razliku od rubnih dijelova. Tako se dobije jedan interesantan efekt, Lula u dvije boje, obično crna-tamnosmeđa. Isto tako crna morta nije jedinstvena, crna je skupni naziv za sve nijanse tamne boje, tj. od tamnosive do stvarno potpuno crne. Naravno postoje i kombinacije, tamnijih i svjetlijih dijelova na istoj lulu, ali u svakom slučaju radi se o uzorcima drveta starosti od oko 4000 – 5000 godina, a iznimno i komadima starosti i preko 7000 godina.

P: Da li se je radila kakva analiza starosti drveta?
Obično se radi analiza starosti uzoraka iz jednog nalazišta i to metodom C-14. Analiza se radi u Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu ili u institutu u Ukrajini. Napravljena je i suradnja s Cornell university, vezano na njihova istraživanja o promjeni klime, te im je dostavljeno više stotina uzorka, što se pokazala kao jedan od ključnih momenata u prikupljanu informacija. Također je potvrđena starost svih prikupljenih uzoraka.

P: Zašto je morta tako skup materijal?
Mortu je vrlo teško: a) naći, b) uz put da je dobre kvalitete, c) izvaditi d) pravilno osušiti i obraditi. Naša je sreća da imamo stvarno vrlo kvalitetna materijal, nastao od vrlo kvalitetnog hrasta lužnjaka. Dugogodišnjim radom i iskustvom, mojih suradnika, te uz stručnu pomoć Šumarskog fakulteta u Zagrebu, razrađena je tehnologija sušenja i obrade takvog drveta. To nije posao za amatere. Osnovni problem je kako drvo osušiti, koje je puno vode, a da ne dođe do pucanja njegove strukture. Moj suradnik ima posebnu prostoriju, s kontroliranom ventilacijom i odvodnjom vlage, kako bi komadi bili uspješno obrađeni. Postupak sušenja traje dvije do tri godine, ali ipak količina otpada je vrlo velika. Za lule se biraju najbolji komadi jer je ipak riječ o predmetu koji će biti izložen povišenim temperaturama. U ukupnoj količini izvađenog i obrađenog drveta, komadi podobni za izradu lula sudjeluju u količini od nekoliko posto.

P: Da li se morta lule u procesu izrade premazuju bojama i kakva im je završna zaštita?
Ja svoje lule načelno ostavljam, onakvima kakvima ih je priroda stvorila. Zato u ponudi ima crne/tamnosive, bakrene i zlatne morte. U vrlo rijetkim slučajevima, kada je materijal šarolika (pjegava) izgleda, znadem nanijeti sloj boje kako bih to popravio, ali tu tehniku sam koristio samo na nekoliko lula koje sam izradio. Istina tokom vremena tamnosive morta lule postaju potpuno crne, mijenjaju boju na način kako je to uobičajeno i kod vrijesa, da ne spominjem lule od meerschauma 😉 .
Poznato mi je da drugi majstori koriste tehnike bojanje lula, tako da od zlatne morte dobivaju crnu kao što je vidljivo na ovoj slici… pogledajte boju unutrašnjosti žarnice.

Lule se završavaju nanošenjem sloja carnaube, posebnom tehnikom kojom se vosak upija duboko u drvo, te naknadnim zagrijavanjem na cca 100 stupnjeva Celzijusa, kako bi se potvrdila kvaliteta drveta. U tome postupku određen broj lula „pukne“, tj pojave se pukotine, te se lula odstranjuje i baca. Radi vrlo velike količine carnauba, kojom je lula finalno zaštićena, dešava se da prilikom prvih pušenja manja količina voska izlazi iz drveta u obliku vruće tekućine. To ne predstavlja nikakvi problem ili grešku, potrebno je samo obrisati višak finom krpicom, a ta pojava će prestati nakon prvih tri četiri pušenja.

P: Cijena morta lula kod drugih majstora je vrlo visoka, da li su ove lule jeftinije zato što su lošije kvalitete?
Ja volim misliti, a u to i iskreno vjerujem, da koristim jedan od najboljih morta materijala na svijetu. Pošto moj partner radi s mortom u više segmenata, namještaj, ukrasi i skulpture, te je time količina materijala koja mi je na raspolaganju relativno velika. Naravno greške u drvetu mogu se prikriti na jednom krevetu ili stolu od morte, ali na luli ne. Kao što sam već pisao količina drveta za lule je samo nekoliko posto od ukupne mase. Dakle moj izvor materijala je ipak relativno jeftin.
Ja imam svoje zanimanje i dobro plaćen profesionalni posao. Izrada lula mi je hobi i nemam trenutačno želju ni potrebu to mijenjati. Jedan ugodan dio moga slobodnog vremena, možda i najugodniji, naravno osim druženja s mojom obitelji je posvećen tome mojemu hobiju. Ukratko to znači da: Ukoliko mi se rade lule – budem ih radio, ukoliko mi se ne rade – mislim da je jasno 😉 .
— Nabavite svoju lulu dok još imam volje za rad 😉 .
Cijena je formirana da se pokriju troškovi, tj da pokrijem troškove radionice.
Drugo, ne zanima me trenutno prodaja preko posrednika ili veletrgovaca, tako da nema nikoga da „nabija“ finalnu cijenu.
I što je najvažnije za mene ovim putem sam upoznao puno divnih ljudi, uz svoje prijatelje iz kluba u Zagrebu, fellow pipesmokera iz cijelog svijeta. Jednu populaciju koji pomalo dobiva epitet čudaka 😉 .

P: Da li prodajete sirovi morta materijal za izradu lula?
Ne, ne prodajem. Iz gore navedenog je jasno zašto. Imam još prvoklasnog materijal za nekih stotinjak lula, što mi mora doteći do doba dok sadašnje količine u preradi ne budu spremne za obradu. Radim i u vrijesu, ali morta je daleko teži i zahtjevniji materijal, pravi izazov za jednog pipemakera.

Oglasi

3 komentara to “Neka pitanja i odgovori”

  1. Ja sam kolega sa foruma dimlule…Hteo bi kupiti neq vasu lulu pa me zanima neka okvirna cena da pocnem skupljati novac :Svi modeli su mi predivni tako da nisam izricito izbirljiv

  2. LP gospodine Davorin
    Procitao sam puno Vasih postova sa foruma “dim lule”
    fasciniran sam Vasim entuzijazmom,te sistematicnom i metodskom pristupu,glede besebicnog prenosenja znanja,i sami ste kazali da je pusaca lula danas jako malo,a jos manje onih ljudi koji se interesiraju, kako bi se kreativno izrazili i napravili svoju lulu!
    Prije 2.god. navratio sam na forum dim lule i tamo nasao osnove kako se sluziti lulom,te sam isto poceo prakticirati,nisam bio pusac no lula me nekako privlaci vec duze vrijeme,kako sam aktivni rekreativac cigaretu sam izbjegavao u velikom luku:)
    Lulu pusim u posebnim prilikama odmora i zadovoljstva,u zg rijedje vise na moru i rekreativnim izletima…
    Htio bi kazati da lulu dozivljavam ko jedan obred za kojeg treba biti prilika i vrijeme da bi postigao veliko zadovoljstvo.
    Prateci Vase postove na forumu puno sam naucio i mogu slobodno kazati, da ste poslavsi poruku ljubavi prema Vasem hobiu na izuzetno zanimljiv i kvalitetan nacin,
    hvala Vam na tome.
    LP Mario

Komentari su isključeni.

 
%d bloggers like this: